Srednjobosanska kulturna grupa je grupa bronzanog i željeznog doba na današnjoj teritoriji Bosne i Hercegovine, oko gornjih i srednjih tokova rijeka Bosne sa dolinom Lašve i Vrbasa, i planinskih predjela između i oko ovih riječnih dolina.[1]
Srednjebosanska kulturna grupa zauzima prostor srednjebosanskog gorja, najstarije rudarske oblasti u Bosni i Hercegovini gdje se odvijala gotovo neprekinuta rudarska aktivnost. Ovaj kraj u kojem se eksploatirao bakar, zlato, olovo, srebro, željezo, a vjerojatno i živa u literaturi je poznat još i pod nazivom srednjobosansko rudogorje.[2]
Interpretacija arheološkog materija otkrila je intenzivan život i dinamičan razvoj na navedenom dijelu Bosne, na kojem je uočena značajna srodnost u trajanju oko jednog milenijuma (počevši od oko 1200. g. p.n.e. pa sve do kraja stare ere). Srodnost se vidi u: obliku naselja, načinu sahranjivanja, izrađevinama od metala i keramike. Uočena srodnost materijalne i duhovne kulture omogućila je da se utvrdi postojanje jedne dosta homogene ljudske zajednice koja je dobila naziv Srednjebosanska kulturna grupa.
Ovaj prostor bio je u neolitu domovina pripadnika poznate Butmirske kulture. U eneolitu i na početku bronzanog doba predjele naseljavaju pripadnici Vučedolske kulture, donoseći obradu metala kao novu fazu u razvoju. I upravo je prostor srednje Bosne bogat brojnim rudama, što je bilo primaljivo za doseljenike i važan uslov daljnjeg razvoja. Nalazi srednjebosanske kulturne skupine pokazuju veliku ekspanzivnost krajem drugog milenijuma stare ere. Najveća nalazišta su: Debelo Brdo (Sarajevo), Velika gradina Varvara na izvoru rijeke Rame i gradina Pod kod Bugojna.[3] [4]
Kulturni ekonomski razvoj doveo je u VII stoljeću i do političke organizovanosti nosioca te skupine, u istoriji poznate pod imenom Desitijati.[5][6]
<ref>
; nije zadan tekst za reference po imenu ČovićIlir
© MMXXIII Rich X Search. We shall prevail. All rights reserved. Rich X Search